Što se ispituje?

Znanja i vještine učenika

Jedna od najvažnijih zadaća škole je razvoj pismene osobe. Nekad je ta zadaća podrazumijevala pismenost u užem smislu, odnosno da sve odrasle osobe u društvu znaju čitati i pisati. Međutim, vještina pisanja i čitanja više nije dovoljna u današnjem svijetu koji se neprestano mijenja. Sve većom ulogom prirodoslovlja, matematike i tehnologije u današnjem društvu, važni ciljevi poput osobnog ispunjenja, pronalaženja zaposlenja i aktivnog sudjelovanja u društvu zahtijevaju da odrasle osobe, osim što trebaju znati čitati i pisati, moraju biti i matematički, prirodoslovno i tehnološki pismene. Iz tog razloga PISA stavlja naglasak na tri ključna područja: 

  • čitalačku pismenost
  • matematičku pismenost
  • prirodoslovnu pismenost.

 Za razliku od definicije pismenosti u užem smislu, PISA definira pismenost kao sposobnost primjene znanja i vještina iz ključnih predmetnih područja koja je neophodna za osobno ispunjenje, za aktivno sudjelovanje u društvenom, kulturnom i političkom životu te za uspješno pronalaženje i zadržavanje radnog mjesta

PISA stavlja naglasak na osnovno znanje, razumijevanje i vještine potrebne za učinkovito funkcioniranje u svakodnevnom životu.  PISA polazi od pristupa da mladi ljudi ne mogu naučiti u školi sve što će im biti potrebno kad odrastu. Ono što trebaju steći tijekom obveznog obrazovanja jesu osnovna znanja i vještine iz ključnih predmetnih područja. Da bi dalje razvijali svoje znanje i koristili ga u svakodnevnom životu, trebaju razumjeti osnovne procese i načela te biti fleksibilni u njihovu korištenju u različitim kontekstima i situacijama. 

Međukurikularne kompetencije 

Osim kompetencija u ključnim područjima (čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti), PISA ispituje i druge međukurikularne kompetencije koje će učenicima biti važne u životu odrasle osobe, poput financijske pismenosti, sposobnosti rješavanja problema, globalnih kompetencija i dr. 

Kontekstualni indikatori 

Uz postignuća u trima ključnim područjima, PISA analizira i individualne, školske i sistemske čimbenike koji doprinose uspjehu učenika. Ti se kontekstualni podaci prikupljaju putem upitnika za učenike, upitnika za škole i upitnika za roditelje, a naglasak je na karakteristikama učenika, tijeku njihova dosadašnjeg školovanja, njihovim navikama u učenju, razini motivacije, stavovima prema učenju i ključnim ispitnim područjima te njihovim navikama i kompetencijama u služenju računalom. Time se omogućava zemljama sudionicama da analiziraju potencijalne utjecaje na postignuće svojih učenika. Na individualnoj razini riječ je o čimbenicima koji uključuju socioekonomski status učenika, imigrantski status te njihovo obiteljsko i kulturalno nasljeđe. Na školskoj razini ti čimbenici uključuju percepciju učenika o nastavnim metodama i  školskoj disciplini, kao i socioekonomski status svih učenika pojedine škole. Na sistemskoj razini, čimbenici koji se ispituju obuhvaćaju stupanj školske autonomije te organizacijsku strukturu srednjoškolskog obrazovanja, a oni se uspoređuju s ukupnim rezultatima neke zemlje te distribucijom postignuća učenika.

Publikacije